1. Kako na primjeru jabuke jednostavno razumjeti potrebe i uslove za održivi poljoprivredni razvoj Crne Gore

Jabuka je sigurno među najviše konzumiranim vrstama voća a ova biljka je pratila razvoj čovječanstva najmanje deset milenijuma, što za posljedicu ima veliki broj sorti (po nekim izvorima čak preko sedam hiljada). Ovo voće je pored jela prisutno u raznim drugim aspektima naše kulture, od književnosti preko religije pa sve do nauke. 

Još u ranoj fazi osmišljavanja projekta Planađun, pitao sam se da li postoji mogućnost da slikovito objasnim koliko određenog voća ili povrća konzumiramo i koliko je obradive površine neophodno za uzgajanje tih količina. Istražujući materijal za ovu temu, posebno me je iznenadila vijest na RTCG u kojoj je mladi poljoprivrednik iz Nikšića predstavio projekat plantaža jabuke u blizini ovog grada. Firma ‘’Naše voće’’ ima najveći broj stabala jabuke u Crnoj Gori i njen primjer se jako dobro nadovezuje na disproporciju uvoza izvozom kad je u pitanju poljoprivredna proizvodnja.  

U tom jednom intervju možemo saznati da se na 20 hektara nove plantaže jabuka u nikšićkoj Župi, na samo jednoj parceli, proizvodi petina plodova ovog voća koje konzumira naša cijela zemlja tokom jedne godine (uključujući i ogroman broj plodova koji je neophodan tokom sezone). Na samo jednom, dobro organizovanom poljopriprevdnom dobru, par osoba je u stanju da sa desetak zaposlenih proizvede i plasira 20% (dvadeset procenata) čitave crnogorske potražnje! 

Tragom ovih informacija, a kako bi Plantađuni bili u mogućnosti bolje da shvate o kolikoj površini pričamo, pokušao sam da dam par slikovitih primjera koji će građani Bara i Podgorice sigurno biti jednostavni za shvatiti.

Svi u Baru poznajemo parcelu na kojoj se nalaze polomljeni staklenici a koja je nekad imala i veliki broj stabala maslina i mandarina koji su tu bili zasađeni za potrebe Centra za suptropske kuluture i Poljoprivredne škole. Ova parcela koja je imala poljoprivrednu namjenu bi sa svojih 6ha površine mogla da ugosti plantažu jabuka koja bi proizvodila i zadovoljavala potrebe 6% cjelokupnog crnogorskog tržišta. Samo ova jedna mala parcela koju možete vidjeti predstavljenu na fotografiji ispod ovog teksta, a koja se nalazi u blizini sportske hale Topolica.

Centralni kvart Podgorice koji se nalazi između ulice Marka Miljanova i bulevara Svetog Petra Cetinjskog, Stanka Dragojevića i Ivana Crnojevića po istom principu bila bi dovoljna da se na njoj proizvede gotovo jedna trećina ukupne potražnje jabuke u Crnoj Gori.

Na samo jednoj trećini Ćemovskog polja koje se nalazi između željezničke pruge i puta, mogla bi da se uzgaja ukupna količina jabuka, svih traženih sorti, što Crna Gora konzumira u jednoj godini. Na preostale dvije trećine moglo bi se uzgajati za izvoz, ili neko drugo voće i povrće za kojim imamo potrebe.

Ministarstvo poljoprivrede je prethodnih godina davalo u dugoročni zakup parcele koje su u državnom vlasništvu, a koje su stojale zapuštene, i to je veoma pozitivna praksa. Njom se obezbjeđuje obrada i korištenje potpuno zapuštenog potencijala a u isto vrijeme, povećava mogućnost proizvodnje, zapošljavanja i zarade za građane. Jedan od dobrih primjera ovakve korisne simbioze je 69 hektara zemljišta koje je dato u zakup lancu supermarketa Voli, koji je kod Šaskog jezera napravio velike plastenike u kojima proizvodi voće i povrće za sopstvene rafove. Ideja Plantađuna je u sličnom smjeru željela da aktivira neiskorištene i zapuštene poljoprivredne površine koje vlasnici zbog života u inostranstvu, ili zbog starosti, nijesu u mogućnosti da obrađuju i privode namjeni, već im Plantađun olakšava ovaj proces spajajući ih sa entuzijastima koji bi željeli da obrađuju svoju malu baštu i proizvode sopstveno povrće.

Mnogima postaje sve jasnija slika nesrazmjera koji Crna Gora ima u trenutnim kapacitetima za proizvodnju u odnosu na ogromne neiskorištene potencijale kako u ljudima, tako i u prirodi. Dolina Zete se koristi za izgradnju skladišta iako za to postoje mnogo bolje lokacije koje ne zahtijevaju uništavanje poljoprivrednog zemljišta. Grbalj se takođe polako pretvara u biznis zonu umjesto da pruža kvalitetniju i zdraviju opciju za ishranu svih žitelja Boke i turista koji je posjećuju a sjever Crne Gore i mnogobrojna poljoprivredna gazdinstva polako zarastaju i gube svoju funkciju.

Mnogima je još jasnije da je potpuno suludo tjerati poljoprivrednika sa sela u gradove, a onda svima zajedno nuditi poljoprivredne proizvode koji su proizvedeni jako daleko od Crne Gore, i koji moraju da pređu dugačak put kako bismo ih platili svega nekoliko centi jeftinije, a za uzrat dobili potpuno nefunkcionalna sela i poljoprivrednike koji zbog nemogućnosti da se zaposle u gradovima onda padaju na teret svim poreskim obveznicima kroz socijalnu pomoć  idržava ih mora plaćati mnogostruko skuplje nego da im je data mogućnost da se bave poslom koji vole.

U sledćem članku će biti objašnjen princip modularnosti, organizovanosti i potreba za uređenim pravilima korištenja socijalnih đardina kao preduslov za održivi razvoj urbanih socijalnih bašti.

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on print
Share on email
Kliknite da saznate više informacija vezanih za projekat

O Nama

Nvo Gradionica je relativno mlada nevladina organizacija oformljena 2019. godine sa ciljem promocije i poboljšanja uslova javnih dobara, (ne)materijalne baštine i životne sredine kroz prizmu dizajna, arhitekure, urbanizma, lijepih umjetnosti i IT. 

Contact us

Makedonska B3/3
8500 Bar
Crna Gora
email: info@gradionica.me

en_USEnglish
Scroll to Top